Ime grada Paga, ne tako davno, s dužnim se štovanjem izgovaralo u svakom , gospodarskom, političkom , kulturnom, povijesnom ili nekom drugom okruženju, imajući na umu njegovu prebogatu povijest, kulturnu baštinu, sve ono čime je ovaj grad zadužio svoje prirodno i političko okruženje, domovinu Hrvatsku a, ponekad i cjelokupnu civilizaciju.

Gospodarstvo, temeljeno na proizvodnji soli, koje datira iz antičkih vremena, dugo je bilo temelj opstanka ljudi u ovom , ne baš darežljivom okruženju. Sol, koja se proizvodila baš u ovom našem gradu, u pravilu je značila prosperitet i razvoj svakoj državi koja je njome upravljala.

Belina povelja iz 1244. godine govori o 765 godina povijesnog i pravnog urbanog kontinuiteta na ovim prostorima.

Urbanizam grada Paga je preteča renesansnih strujanja u srednjevjekovnom urbanizmu, još i dan danas predmet je proučavanja na najvišim obrazovnim i znanstvenim institucijama.

Činjenica je i to da Pag posjeduje jedan od najstarijih Statuta na ovim područjima, kojim se pokušavalo urediti način života, ponašanja i vladanja ovim gradom.

Imena kao što su Bartul Kašić, pisac prve hrvatske gramatike, Marko Lauro Ruić, paški rektor koji je svojim umom i radom zadivio mnoge Mletačke uglednike, te Ivan Mršić, pjesnik koji u 17. stoljeću piše ljubavne stihove, zvone sama za sebe.

Duga povijest ovog grada obilježena je neprestanom borbom za samostalnost, za pravo Pažana da sami upravljaju svojim bogatstvima i sami uređuju život na ovim prostorima onako kako sami znaju i zaslužuju. Previše je krvi proliveno u dugom povijesnom razdoblju kako bi se ostvarila kakva-takva autonomija u političkom, svjetovnom i crkvenom pogledu.

Ovim gradom se časno i ponosno upravljalo na način koji je znao zadiviti i one puno razvijenije i bogatije. Marka Laura Ruića smo već spomenuli, a ne treba zaboraviti ni Franu Budaka ili Matu Portadu kao gradonačelnike koji su zadužili ovaj grad, svojom sposobnošću i vještim upravljanjem na opće zadovoljstvo svojih sugrađana.

Za vrijeme domovinskog rata ovaj otok bio je zadnja poveznica između juga i sjevera Hrvatske. Branitelji paškog mosta osiguravali su zadnju žilu kucavicu juga Hrvatske, izlažući vlastite živote rušeći neprijateljske avione.

 

 

A danas !

Teška srca moramo priznati da grad Pag više ne prednjači gotovo ni u čemu, osim po brojnim aferama. Sve otočke jedinice lokalne samouprave ostvaruju jaču dinamiku razvoja nego što je to slučaj s Pagom. Mnogobrojni pokazatelji govore u prilog tome, a nije teško niti uvjeriti se u to laganom šetnjom našim susjednim općinama i Gradovima.

Gubimo upravne i pravosudne institucije koje su desetljećima ovaj grad činile upravnim središtem.

Mjesni odbori koji su oduvijek bili sastavni dio našeg grada, ljudi koji su se oduvijek osjećali Pažanima, ne žele više administrativno pripadati paškoj općini.

Obiteljsku srebrninu prodali smo u bescjenje, potrošili novac, a pritom nijedna investicija nije niti započeta.

Ovaj Grad, iz određenih razloga, zaobilaze visoki državni i regionalni dužnosnici, a nove institucije osnivaju se u drugim otočnim središtima, što ovdje spominjemo kao pohvalu njihovoj sposobnoj i agilnoj upravi.

Paški puk je duboko podijeljen, politički i interesno, na poslušnike i one druge, a vlast se najvećim dijelom bavi vlastitim opstankom i destrukcijom protivnika.

Rad Gradske uprave je apsolutno netransparentan i svaki upit o situacijama koje nisu dovoljno jasne, doživljava se kao napad i "pokušaj rušenja".

Stranački život se sveo na kupovanje ruku potrebnih za izglasavanje odluka, što se ponekad javno iznosi, ne poimajući uopće sramotnost tih poteza.

Antipoduzetnička atmosfera duboko je zavladala ovim gradom, jer se investitori doživljavaju kao potencijalni politički partneri ili protivnici, ili se prema njima gradska uprava odnosi kao nekome koga treba čim prije iscrpit. Teško je pronaći poduzetnika koji je investirao u ovom gradu, a da nije duboko požalio, žaleći se pritom i na nerazumijevanje gradske uprave.

Netko je dignitet ovog Grada srozao do minimuma, svojom djelatnošću uspio poništiti sve one prednosti koje smo baštinili od naših časnih predaka i natjerao nas da krenemo iznova.

Ovo je dobra prilika da se, po prvi put u povijesti ovog grada pojavi jedna politička stranka koja izvire i počiva na volji i htijenju našeg, paškog puka, lišena političkog tutorstva velikih političkih ideja i stranaka.

Uzmimo sudbinu u svoje ruke, imajmo vjere u sebe i svoje sposobnosti, pronađimo i izaberimo najsposobnije koji će znati i umjeti vratiti izgubljeni dignitet ovom gradu, vodeći pritom brigu o interesima i blagostanju ovog puka iz kog ponikosmo.